Damned world by satanic girl
The deaing song
Ponekad poželim da si tu
Da me ljubiš ko prije
Da se budimo zajedno
Da pobjedimo zlo zajedno
Zbog tebe se ja mjenjam
Zbog toga ja sad patim...
Režem se i ostavljam krvavu poruku
Poruku u boji ljubavi
Ostavljam je za tebe
Da shvatiš napokon koliko te volim
Toliko da i ovo činim
A u toj prokletoj poruci napisanom krvlju piše:
"Ovo namjenjeno je mojoj ljubavi
Voljela sam te toliko
Da sad umirem u ovoj boli
Ne bole me ožiljci
Koliko me boli to što te nemam
I što sad patim...
Uvijek sam te voljela
Pa volim te i sada
Žao mi je voljenih ljudi
Koje ostavljam zbog tebe
Žao mi je svih lijepih uspomena
koje ostavljam zbog tebe..."
Ovo ti sad pišem
Da shvatiš da te volim
Volim te da bi i umrla za tebe
Trebam te jer ne želim umrijeti
No ako moram
Onda ću to i u činiti u simbol ljubavi...
Ako spas moje proklete duše
Mora biti ovakva okrutna smrt
Onda ću to i učiniti
Samo da te još jednom zagrlim
I još jednom ko prije
Onako strasno poljubim...
Ja ću umrijeti
A ti to nećeš ni znati
Ja ću patiti vječno
A ti ćeš sa smijati
Još uvijek te volim
Tek toliko da znaš...
Polako nestajem u bezdan
U prokleti zagrobni život
Duša me već napola napustila
Suzu još uvijek na mom licu
I poruka na hladnome zidu
I onda nek mi netko kaže da se
Ne umire sa suzam na licu...
4ever lost in death!!!
Hodam nekuda
Hodam izgubljena u vremenu
Tražim izlaz,ali ga
Ne mogu naći
Pokušavam se izvući odavde
Ali ne uspjevam...
Izlaza iz ovog čudnog
I posve krvavog svijeta nema
Ja sam poput Phobosa
Koji pokušava samo naći izlaz
Ali ga nema...
Zatvorena sam ovjde
Ne znam ni gdje sam zapravo
Što mi se to događa
Krvarim iz vene, ali uopće ne boli
Sve je puno moje krvi
A sve manje života...
Hodam tom ulicom
Koja je pusta
Krv mi curi iz vena
Sve je puno moje krvi
Ulica, zidovi kuća
Sve oko mene puno krvi...
Sjetim se koja je to ulica
To je tvoja ulica
Tu smo se prvi put šatali zajedno
Tu je prvi put pao naš poljubac
Tu se razvila naša ljubav
I tu je sad moj patnja...
Tu ja sad proljevam krv
Samo za tobom
Prem da znam da to nije potrebno
Rušim sa i sve mi se vrti
Krv više ne curi
Ima je sve manje...
Sve manje nade da preživim
Prem da želi preživjeti dovljno dugo
Da mogu umrijeti u tvom zagrljaju
S tvojim poljubcem na usnama
S tvojim pogledom
S tvojom ljubavlju...
Ali ne ja umirem na
Sred ulice i to sama
Oko mene lokva krvi
Lokva krvi koja je prolivena za tebe
Samo za tebe
Leži zajedno samnom...
Ja umirem
Padam u nasvjest
U budim se u bolnici
Opet sama s gazama
Na mojim rokletim venama
Iz kojih je potekla krv za tebe...
Baš kad pomislih pobjeći
Ja ugledah tebe ozbiljne face
Ali i ujedno tužne
Ne znam zašto se on tu pojavio
Pomislih da je
Valjda je shvatio da je on kriv...
Ali ne samo je došo pogledo me
Okrenuo se krenuo prema njoj
Njegovoj novoj ljubavi
I otišao a ja požalim
Što nisam taj tren umrla
Kad sam još i imala hrabrosti...
Moji će me ožiljci pratiti cijeli moj život
Kao i ta patnja za njim
Moji će me ožiljci
Posdjećati na tebe
Do kraja svog života
Što si ja odlućim sad oduzeti život...
Ponovno otvaram svoje stare rane
Ponovno lijem svoju dragocijenu krv
Ali ovog puta ne radi tebe
Nemoj si laskati
Nego radi svog usranog života
Baš kad nekog iskreno zavoliš on te napusti...
Teško mi je gledati
Kako se drugi vesele
A ja patim što te mena
Što te još uvijek volim
I što mi još uvijek fališ
Sve do beskraja...
Znam da je život tek ispred mene
I da nije vrijedan tebe
Ali ja se i dalje želim ubiti
Moj je život sranje bez tebe
Samo da znaš da te volim
I da te trebam...
Otvaram stare rane
Nova krv ponovno teče
Kroz njih opet
Zbog stare ljubavi
Koja me napušta
Kao i moj život...
The empty streat!!!
Idem pustom ulicom
Okrećem se svake sekunde
Čujem kako mi netko
Zaziva moje ime
Ja se okrenem i pomislim
Da si to ti
Ali to je samo pusto
Šuštanje starog drveta
Gdje smo se prvi put ljubili
Jedva hodam
Čujem strašno šuštanje
Noge mi klecaju
Prolazim pusto ulicom
Baš takvom kakav je moj
Život bez tebe
Ti si mi davao snage za život
A sad te nema
Ostavljaš me ovjdje da patim
Da ponekad poželim
Da me nema
Ali ne ti me ipak napuštaš
Odlaziš u prokleti zaborav
A ja tonem a tebe nije briga
Mogu umrijeti i opet
Te ne bi bilo briga za mene
Zašto me baš ti napuštaš
Moja jedina nado
Koju imam
Koju sam jedino voljela
Ali me ta nada ipak napušta
Hodam tom prokletom
I pustom ulicom
I propadam nekamo a neznam gdje
Nitko mi ne može pomoći
Osim tebe
Ali ti si me napustio
I više nemam razloga za život
Ta rupa koja se ispred mene otvara
Jedina je nada
Za mene
To me moj anđeo smrti doziva
Da dođem u prokleti svijet
Gdje više neću osjetiti
Ovu prokletu bol
Koju mi nanosiš
S ovom boli ja dalje živim
I pokušavam živijeti
Ovu bol u srcu nosit ću
Do svog groba
Zato ćeš uvijek biti u mom srcu
Bilo to kao bol ili nešto drugo
I'm invisible!
Umara me čežnja
Za tvojim plavim očima
Umara me to što te nemam
I volim bez obzira na sve...
Oko srca mi se nešto steže
To je obruč moje boli
Što te i dalje volim...
Odkako te nema
Moj život nema smisla
Želim tvoje tople dodire
Tvoje meke usne
Koje mi kažu volim te...
Moje oči pate za tobom
Na svaki spomen tvoga imena
Krene mala suza niz obraz
Svaka bude vruča kao vatra
Vatra koja je gorila za nas
A nas više nema
Ostala je samo bolna duša
I bolna uspomena na nas
Koja je sve jača kao i ova patnja...
Ti si onaj koji me
Naučio kako patiti
Kako umrijeti sa
Suzama ma licu...
Kako pokušati vjerovati
U prokletu budućnost
Kad tebe više nema
Od moje propasti...
U snu dozivam tvoje ime
Budim se bez tvog dodira
Sanjam da si tu
Ali tebe nema ovdje
Samo pusta postelja
I hladni zidovi oko mene...
Ja bez tebe ne postojim
Ja propadam
Tako će i biti
Ja ću propasti
Ja ću nestati...
My life is leaving me!!!
Zašto imam osjećaj da me moj život kao i ti pomalo napušta...
Ponekad se jednostavo želim ubiti i poželjeti da me nikada više nema...
U jednom trenutku poželim da te više nikada ne vidim i da te bar još jednom poljubim...
Da tu svoju bol nekako prebolim...
Ali nemam snage ta to učinim...
Pa jednostavo pomisli...
Lakše je umrjeti...
Tebe zaboraviti...
I sebe ubiti...
Život me polagano napušta a zapravo nisam ni okisila ono što znači živjeti život...
Zašto te još toliko volim da bi i život dala za tebe...
A ti za mene....
Jednog dana samo želim utonuti u dubok san i poželjeti da se nikada ne probudim...
Poželi da se razboliš i da za tu tvoju bolest nema lijeka nigdje na svijetu
Nego ti je lijek samo moj poljubac...
Ponekad je lakše umrijeti...
Nego živjeti život bez tebe...
Lakše je umrijeti...
Nego te tako gledati...
Prije ću umrijeti i zaboraviti tu moju sjebanu prošlost nego te gledati svojim prokletim očima...
Pa rađe nek budem prokleta kletvom da više ne vidim nego da ovako za tobom ludo patim...
Why you?
Tebe sam voljela
Što sam si to dozvolila
Da sam te zavolila...
Voljela sam te snažno
Što je bilo potražno...
Ti sad odlaziš, a ja ostajem
Ostajem ovdje dok ne umrem
U zaborav dok padnem
Teško te nađem...
Trebam te ovdje, a tebe nema
Nada mi blijedi, a tebe nema.....
Nema te tu kraj mene
Da moja bol nestane
Ali bolne nakupine
Stežu mi srce...
Ljubav sam ti pružila
Zar sam to zaslužila
Bol je postala prevelika
A nada nestala..
Mrak!!!
>"...
Biram mrak...
Pričam zagonetke, znam, oduvijek sam to radila
Kad bih da me debelim zahrđalim lancima
Svoje objesti od opsjena svezao Phobos
U Njegovim sam djelima gospodarica, tu vladam
Tu sam izgubila
Biram mrak...
..."
"...
Biram mrak...
U mraku se osijećam slobodno
Moj lijepi izgled prekriva mrak, moj najbolji prijatelj
Sama sam zarobljena dubini svoga mračnog srca
Sjedim na mračnom prjestolju i čekam njega
Tu sam izgubila
Biram mrak...
..."
"...
Biram mrak...
Sve što volim i što sam voljela u njemu je
Ne mogu bez crnine i mraka živjeti
Voljela sam ono što nisam smjela
Izgubila sam ono što nisam trebala izgubiti
Tu sam izgubila
Biram mrak...
..."
"...
Biram mrak...
Mrak me guta u svoje pakleno središte tame
Srce mi ovija mračna strana ovojnice mraka
Izabrala sam mrak i mračnu stranu svoga srca
Tu u tami ću zauvijek ostati i izgubiti i sve
Tu sam izgubila
Biram mrak...
..."
Daemona
H&H
Heaven is where the
police are British,
the chefs Italian,
the mechanics German,
the lovers Frensh and it is
all organized by the Sviss...
Hell is where the
police are German,
the chefs British,
the mechanics French,
the lovers Swiss, and it is
all organized by the Italians...
This was the happy day!
Sjeti se kako nam je bilo...
Ti su dani daleko...
To se ne moze ponovno dogoditi...
Vjerovala sam svakoj tvojoj rijeci...
A sad mi kazes da je gotovo...
Uzeo si mi zivot poljubio, okrenuo i otisao...
Zelim te natrag jer sjecanja su prejaka...
Sjecam se malih stvari...
Ali reci mi zasto je gotovo...
Sjecam se zvijezda koje su nam sjale tu noc...
Pustio si moju ruku nasmjesio i otisao...
Imam osjecaj da ne znas sta da napravis...
Nadi rijeci, razgovaraj samnom...
Molim te skupi hrabrosti..
